O ženama
5 posters
Strana 1 od 1
O ženama
Prsten i zlatni lanac dat će ti Bosanac,
samo da te jednom… I Bosanac, a, bome, i Hercegovac. Doslovce sve, samo
da je, makar jednom…
Nema na šta nisu spremni da dobiju one stvari. Nekad u tim nakanama
stvarno prekardaše. A žene k’o žene. Romantika će im dohakat’ k’o haker
web stranici ili Hakala ljubiteljima klasičnih partitura!
Helem, mostarski privatnik, radi i na
istočnoj i na zapadnoj strani. Možete misliti kakva je liska, šta liska –
lisica, šarka, poskok(!), kad uspijeva sa svima dobar biti.
E, on takav, na zalasku švalerske karijere, s dva propala braka iza sebe
i more neslavno završenih veza, ko zna koliko nepriznate djece, zaćorio
za jednom curom iz malog hercegovačkog mjesta. Može mu kćerka biti, ali
to je danas moderno, da je narod u dilemi ko je ženska do đuturuma –
unuka, kćerka, cura, žena?
A i ona mudrica, ne bi njoj bilo mrsko uvalit’ mu se. Da mu bude posljednja.
Znala je ona dobro koje je zlatno
pravilo – samo mu ne daj. I nije mu dala. Mjesec, pola godine, godinu,
godinu i po. A stalno mu pred očima u kafiću njegovog glavnog pajdaša.
Dovoljno otkrivena da mu padne mrak na oči, a opet i dovoljno zakopčana
da je ozbiljno shvati.
On poludio. Stalno joj za petama. Muntaj
ovako, muntaj onako, ne pomaže. Obigrava oko nje k’o narodnjak oko
Bazena, pravi budalu od sebe, pokušava sve finte… al’ odgovor vazda
isti:
- Ništa prije braka.
- Jes’ to rekla ništa prije mraka, ljepoto moja.
Ona se poluuvrijeđeno, a opet šeretski nasmije, odmahne rukom i:
- De, ne budali, nisam ti ja od otih. Sviđaš se ti meni. Nisi loš. A ni
meni ništa ne fali. Ili potpisuj, ili se makni od mene da može ko
ozbiljan prići.
On se nije odmico. Nakon godinu i po,
kad je više potrošio sve fore i fazone, došlo je dotle da ju je počeo
čak i mrziti. Hej, nije šala, čitav se narod smije njegovom bezuspješnom
oblijetanju onako multinacionalno. I na desnoj i na lijevoj obali.
Poludio on totalno i odlučio odigrat’ najprljavije što može. Prije nego
što je izložio ovaj pakleni plan svojim priljepcima od jarana, opravd’o
se, iako se ono što će učinit’ nikako ne može opravdat’.
- I ona igra prljavo. Maše mi pred
nosom, a ne da. Haškom tribunalu bi je trebalo predat’ kad može onako
gledat’ a ne dat’ (propjeva onaj poznati stih velikog
samoproklamirajućeg estradnog seksualnog manijaka Miće Vukašinovića).
Samo da joj se uvalit’ pa da mi još komanduje na mom. E, dosta je bilo.
Nisam ni ja levat i papak.
Kako smislili, tako i uradili. Pozv’o
nju i njenu najbolju prijateljicu na ručak u najbolji restoran, a da sve
dovoljno uozbilji, poveo ovu dvojicu svojih kao svjedoke.
I sve odradio k’o s televizije. U po ručka kleknuo, izvadio prsten (bez zlatnog lanca), izgovorio sve što se treba izgovorit’:
- Ljubavi, učini me najsretnijim čovjekom na svijetu. Budi mi žena. Ljubav moja u dobru i zlu.
I ona suzu pustila, pristala odmah uz pitanje:
- Hoćeš li mi biti dobar?
On se rastopio, k’o onaj lisac iz crtanih filmova.
- Naravno, ljubavi. Sve druge su bile broj. Srce spava sve do časa kad se javi prava (nastavio je citirat omiljene mu note).
Prijateljica i jarani diskretno se povukli da ostave nasamo tek “vjerene” golubove.
Malo-pomalo, odvede on nju sebi da ona vidi dvore u kojima će kraljica biti. I pade ona i prije mraka i prije braka.
Taman se istuširali, a ona za telefon da zove mater i javi joj da se vjerila, eto i udala, da se neće kući vraćati.
A on za slušalicu:
- Nemoj još, ljubavi, hajde ti kući. Moram još pozavršavat’ neke stvari u
životu da tebe to ne sekira poslije. A nije ni vrijeme sad nikako.
Važno je da si moja, da smo se obećali jedno drugom.
I tako je vrijeme svadbe pomjerano. Prvo
zato što je između dva bajrama. Pa do Nove godine. Pa dok on kredit
vrati. Pa dok mu dijete u srednju krene. Helem, skoro godinu.
Njoj puk’o film i došla mu na vrata s koferom. On više nije imao kud,
nego je fakinski, na najgori način otkačio. Rekao da je glupača koja je
pala na romantiku. Da joj je bolje bilo da je učila nego toliko gledala
serije, koje su joj dohakale. Ona vrištala na njega, a i on na nju, da
je čitav komšiluk izaš’o.
Na koncu, nije imala druge nego se okrenuti i otići.
Dok je odlazila, on joj vikao da mu vrati prsten.
Pokazala mu srednji prst i bacila prsten u Neretvu.
A kako se sve sazna, naročito u Mostaru,
tako se i pročulo kako je ovaj poduzetnik prevario curu, zdravu-pravu, i
još joj tražio da mu prsten vrati. Čudna jada od Mostara grada.
I krenuo je bojkot. Onako kako to već Mostarci znaju. Samo mu se zatvaraju vrata. Jedna za drugim.
U lice mu se smiju i kažu:
- Braca, najjači si…
A onda se okrenu i poslove s drugim prave.
Znamo svi na šta su muškarci sve spremni da dobiju one stvari.
Ali i tu mora biti granica.
Makar onolika kol’ka je Neretva.
Piše: Indira Kučuk-Sorguč
samo da te jednom… I Bosanac, a, bome, i Hercegovac. Doslovce sve, samo
da je, makar jednom…
Nema na šta nisu spremni da dobiju one stvari. Nekad u tim nakanama
stvarno prekardaše. A žene k’o žene. Romantika će im dohakat’ k’o haker
web stranici ili Hakala ljubiteljima klasičnih partitura!
Helem, mostarski privatnik, radi i na
istočnoj i na zapadnoj strani. Možete misliti kakva je liska, šta liska –
lisica, šarka, poskok(!), kad uspijeva sa svima dobar biti.
E, on takav, na zalasku švalerske karijere, s dva propala braka iza sebe
i more neslavno završenih veza, ko zna koliko nepriznate djece, zaćorio
za jednom curom iz malog hercegovačkog mjesta. Može mu kćerka biti, ali
to je danas moderno, da je narod u dilemi ko je ženska do đuturuma –
unuka, kćerka, cura, žena?
A i ona mudrica, ne bi njoj bilo mrsko uvalit’ mu se. Da mu bude posljednja.
Znala je ona dobro koje je zlatno
pravilo – samo mu ne daj. I nije mu dala. Mjesec, pola godine, godinu,
godinu i po. A stalno mu pred očima u kafiću njegovog glavnog pajdaša.
Dovoljno otkrivena da mu padne mrak na oči, a opet i dovoljno zakopčana
da je ozbiljno shvati.
On poludio. Stalno joj za petama. Muntaj
ovako, muntaj onako, ne pomaže. Obigrava oko nje k’o narodnjak oko
Bazena, pravi budalu od sebe, pokušava sve finte… al’ odgovor vazda
isti:
- Ništa prije braka.
- Jes’ to rekla ništa prije mraka, ljepoto moja.
Ona se poluuvrijeđeno, a opet šeretski nasmije, odmahne rukom i:
- De, ne budali, nisam ti ja od otih. Sviđaš se ti meni. Nisi loš. A ni
meni ništa ne fali. Ili potpisuj, ili se makni od mene da može ko
ozbiljan prići.
On se nije odmico. Nakon godinu i po,
kad je više potrošio sve fore i fazone, došlo je dotle da ju je počeo
čak i mrziti. Hej, nije šala, čitav se narod smije njegovom bezuspješnom
oblijetanju onako multinacionalno. I na desnoj i na lijevoj obali.
Poludio on totalno i odlučio odigrat’ najprljavije što može. Prije nego
što je izložio ovaj pakleni plan svojim priljepcima od jarana, opravd’o
se, iako se ono što će učinit’ nikako ne može opravdat’.
- I ona igra prljavo. Maše mi pred
nosom, a ne da. Haškom tribunalu bi je trebalo predat’ kad može onako
gledat’ a ne dat’ (propjeva onaj poznati stih velikog
samoproklamirajućeg estradnog seksualnog manijaka Miće Vukašinovića).
Samo da joj se uvalit’ pa da mi još komanduje na mom. E, dosta je bilo.
Nisam ni ja levat i papak.
Kako smislili, tako i uradili. Pozv’o
nju i njenu najbolju prijateljicu na ručak u najbolji restoran, a da sve
dovoljno uozbilji, poveo ovu dvojicu svojih kao svjedoke.
I sve odradio k’o s televizije. U po ručka kleknuo, izvadio prsten (bez zlatnog lanca), izgovorio sve što se treba izgovorit’:
- Ljubavi, učini me najsretnijim čovjekom na svijetu. Budi mi žena. Ljubav moja u dobru i zlu.
I ona suzu pustila, pristala odmah uz pitanje:
- Hoćeš li mi biti dobar?
On se rastopio, k’o onaj lisac iz crtanih filmova.
- Naravno, ljubavi. Sve druge su bile broj. Srce spava sve do časa kad se javi prava (nastavio je citirat omiljene mu note).
Prijateljica i jarani diskretno se povukli da ostave nasamo tek “vjerene” golubove.
Malo-pomalo, odvede on nju sebi da ona vidi dvore u kojima će kraljica biti. I pade ona i prije mraka i prije braka.
Taman se istuširali, a ona za telefon da zove mater i javi joj da se vjerila, eto i udala, da se neće kući vraćati.
A on za slušalicu:
- Nemoj još, ljubavi, hajde ti kući. Moram još pozavršavat’ neke stvari u
životu da tebe to ne sekira poslije. A nije ni vrijeme sad nikako.
Važno je da si moja, da smo se obećali jedno drugom.
I tako je vrijeme svadbe pomjerano. Prvo
zato što je između dva bajrama. Pa do Nove godine. Pa dok on kredit
vrati. Pa dok mu dijete u srednju krene. Helem, skoro godinu.
Njoj puk’o film i došla mu na vrata s koferom. On više nije imao kud,
nego je fakinski, na najgori način otkačio. Rekao da je glupača koja je
pala na romantiku. Da joj je bolje bilo da je učila nego toliko gledala
serije, koje su joj dohakale. Ona vrištala na njega, a i on na nju, da
je čitav komšiluk izaš’o.
Na koncu, nije imala druge nego se okrenuti i otići.
Dok je odlazila, on joj vikao da mu vrati prsten.
Pokazala mu srednji prst i bacila prsten u Neretvu.
A kako se sve sazna, naročito u Mostaru,
tako se i pročulo kako je ovaj poduzetnik prevario curu, zdravu-pravu, i
još joj tražio da mu prsten vrati. Čudna jada od Mostara grada.
I krenuo je bojkot. Onako kako to već Mostarci znaju. Samo mu se zatvaraju vrata. Jedna za drugim.
U lice mu se smiju i kažu:
- Braca, najjači si…
A onda se okrenu i poslove s drugim prave.
Znamo svi na šta su muškarci sve spremni da dobiju one stvari.
Ali i tu mora biti granica.
Makar onolika kol’ka je Neretva.
Piše: Indira Kučuk-Sorguč
ekstremist- Otpali član
- 440
29.12.2012
Re: O ženama
sve najbolje generalno
drvlje i kamenje kad popizdim
drvlje i kamenje kad popizdim
JonDoe- Član u razvoju
- 255
31.12.2012
Lokacija : bunar
Raspoloženje : lose ide ka gorem
Re: O ženama
Red na utobuskoj stanici otegao se sve do izloga trgovine cipelama. Pred
izlogom stoji mlad par. Žena razgleda cipele, a pogled njenog muža se
gubi negde u plavom ništavilu.
- Kako ti se sviđaju one zgodne zelene tamo? - pita ga žena. - Ta boja
bi mi jako dobro išla uz novu tašnu, ali su štikle isuviše niske, u
njima bih bila sama sebi preniska, a pazi, one crvene tamo ne bi bile
loše, samo šteta što se zakopčavaju sa strane, uostalom, mnogo mi se
više sviđaju one tamo crne, iako su od jelenske kože, a jelenska koža
deluje posle izvesnog vremena tako otrcano, da se čovek više ne usuđuje
da se pojavi pred svetom, ali one žute tamo preko sa sivom postavom
zaista bi mi dobro pristajale, iako bih mogla da se kladim da nema mog
broja, to mi nikako ne ide u glavu, zašto nikad ne proizvode i manje
brojeve tako zgodnih cipela, ali gle, one plave tamo preko, te bi mi baš
odgovarale, potpuno su iste boje kao i onaj moj novi kostim od kašmira,
samo što ne trpim kad se tako visoko šniraju, pa ti onda večito u hodu
spadaju, zato bih radije uzela one ljubičaste sa platnenim đonovima,
iako platneni đonovi nisu prijatni po vrućini, šteta, a one smeđe tamo u
levom uglu izgleda da su lakirane, kad čovek u tome pokisne ostaju
grozne fleke, one srebrne tamo gore baš su zgodne, ali imaju rupice sa
strane kroz koje večito ulazi pesak i kamenčići, a ni one tirkizne tamo
preko ne bi mi odgovarale jer imaju isuviše ravne štikle, uopšte, više
volim cipele koje nisu tako napadne, kao recimo one tamo žute poput
kanarinca, inače bi bile divne, samo mi smeta ta petlja na njima, nije
mi jasno kako ti proizvođači cipela ne mogu da imaju malo više ukusa,
njih jedino interesuju pare, ni ove bele ne bi bile loše, samo što je
bela boja strahovito osetljiva i teško se čisti, pa onda ona kreda kojom
se mažu uvek malo oboji čarape, no ove otrovnozelene bi bile divne, ali
sam čula da šiljati modeli nisu više u modi i da se sada uglavnom nose
cipele bez ikakvih ukrasa, pozadi je samo neka gumena traka da ti ne
spadnu s nogu, kao što su one svetloplave tamo preko, samo što ja ne
podnosim gumu, one tamo s narandžastim dugmetom izgledaju sasvim dobro,
ali ne bi izdržale ni mesec dana jer su štikle previsoke, vas mučkarce
inače jedino intersuje kako žena izgleda u cipelama, a baš vas briga
kako u njima hoda, a sad da pređemo na drugu stranu, tamo sam preko kod
Rotmana videla jedan predivan model, crven kao petlova kresta, s
diskretnom roze bordurom, šta je to s tobom, što si stao pobogu, šta ti
je, upomoć, mom mužu je pozlilo, sigurno od ove vrućine.
Prenesite ga tamo preko, do Rotmana, hvala.
Efraim Kišon
izlogom stoji mlad par. Žena razgleda cipele, a pogled njenog muža se
gubi negde u plavom ništavilu.
- Kako ti se sviđaju one zgodne zelene tamo? - pita ga žena. - Ta boja
bi mi jako dobro išla uz novu tašnu, ali su štikle isuviše niske, u
njima bih bila sama sebi preniska, a pazi, one crvene tamo ne bi bile
loše, samo šteta što se zakopčavaju sa strane, uostalom, mnogo mi se
više sviđaju one tamo crne, iako su od jelenske kože, a jelenska koža
deluje posle izvesnog vremena tako otrcano, da se čovek više ne usuđuje
da se pojavi pred svetom, ali one žute tamo preko sa sivom postavom
zaista bi mi dobro pristajale, iako bih mogla da se kladim da nema mog
broja, to mi nikako ne ide u glavu, zašto nikad ne proizvode i manje
brojeve tako zgodnih cipela, ali gle, one plave tamo preko, te bi mi baš
odgovarale, potpuno su iste boje kao i onaj moj novi kostim od kašmira,
samo što ne trpim kad se tako visoko šniraju, pa ti onda večito u hodu
spadaju, zato bih radije uzela one ljubičaste sa platnenim đonovima,
iako platneni đonovi nisu prijatni po vrućini, šteta, a one smeđe tamo u
levom uglu izgleda da su lakirane, kad čovek u tome pokisne ostaju
grozne fleke, one srebrne tamo gore baš su zgodne, ali imaju rupice sa
strane kroz koje večito ulazi pesak i kamenčići, a ni one tirkizne tamo
preko ne bi mi odgovarale jer imaju isuviše ravne štikle, uopšte, više
volim cipele koje nisu tako napadne, kao recimo one tamo žute poput
kanarinca, inače bi bile divne, samo mi smeta ta petlja na njima, nije
mi jasno kako ti proizvođači cipela ne mogu da imaju malo više ukusa,
njih jedino interesuju pare, ni ove bele ne bi bile loše, samo što je
bela boja strahovito osetljiva i teško se čisti, pa onda ona kreda kojom
se mažu uvek malo oboji čarape, no ove otrovnozelene bi bile divne, ali
sam čula da šiljati modeli nisu više u modi i da se sada uglavnom nose
cipele bez ikakvih ukrasa, pozadi je samo neka gumena traka da ti ne
spadnu s nogu, kao što su one svetloplave tamo preko, samo što ja ne
podnosim gumu, one tamo s narandžastim dugmetom izgledaju sasvim dobro,
ali ne bi izdržale ni mesec dana jer su štikle previsoke, vas mučkarce
inače jedino intersuje kako žena izgleda u cipelama, a baš vas briga
kako u njima hoda, a sad da pređemo na drugu stranu, tamo sam preko kod
Rotmana videla jedan predivan model, crven kao petlova kresta, s
diskretnom roze bordurom, šta je to s tobom, što si stao pobogu, šta ti
je, upomoć, mom mužu je pozlilo, sigurno od ove vrućine.
Prenesite ga tamo preko, do Rotmana, hvala.
Efraim Kišon
Najgora- Senior Najgori
- 1357
26.12.2012
Raspoloženje : Član sa specijalnim potrebama.
Strana 1 od 1
Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
|
|
Sre Okt 01, 2014 11:32 pm od ypsilon
» Agresivni osvajači, ili smerni stratezi?
Sre Okt 01, 2014 11:19 pm od pesma
» Parada jada
Sre Okt 01, 2014 5:19 am od ypsilon
» Fotografija dana
Sre Okt 01, 2014 3:18 am od pesma
» Nije lako biti žensko
Sre Okt 01, 2014 3:15 am od pesma
» Форумске свађе
Uto Maj 06, 2014 3:52 am od ypsilon
» Virtuelni roboti tinejdžerke otkrivaju pedofile
Čet Maj 01, 2014 12:17 am od ypsilon
» Iz Mire(Marković) sto đavola vire!
Sub Apr 26, 2014 6:37 am od ypsilon
» Kako pregurati do prvog u mesecu?
Sub Apr 26, 2014 4:31 am od pesma
» Da li se primate na reklame?
Ned Apr 13, 2014 1:35 am od ypsilon
» Gothic
Ned Apr 06, 2014 12:01 am od ypsilon
» Misao dana
Čet Apr 03, 2014 10:40 pm od pesma
» Mindža-njeno kraljevstvo ovozemljsko i ovonebesko...
Čet Apr 03, 2014 10:21 pm od ypsilon
» Crno beli svet
Čet Apr 03, 2014 7:01 am od micikapicika
» Ilustracije
Čet Apr 03, 2014 6:54 am od micikapicika