Najgori forum
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

Nadahnuti govori

Ići dole

Nadahnuti govori Empty Nadahnuti govori

Počalji od pesma Sre Sep 18, 2013 6:28 am

"I have a dream"

Dr. Martin Luter King Jr.


Govor održan povodom Marša na Vašington 28. augusta 1963. pred 250.000 ljudi na Lincoln Memorialu.

(Skraćena verzija)

''Radujem se što danas zajedno sa vama učestvujem u jednom događaju koji će ući, kao najveća demonstracija za slobodu, u istoriju naše nacije. 
Pre stotinu godina jedan veliki Amerikanac, u čijoj seni danas simbolično stojimo, potpisao je proklamaciju o emancipaciji. On je nakon dugih godina zatočeništva došao kao svetlo dana. 
Ali stotinu godina kasnije crnci još nisu slobodni. Stotinu godina kasnije crnci su još uvek sputani lancima rasne podele i lancima diskriminacije. Stotinu godina kasnije crnci još uvek kaskaju na margini društva i u sopstvenoj zemlji se nalaze u egzilu. 
Zbog toga smo mi danas i došli ovde, da štetnu situaciju po sve nas još više dramatizujemo. U određenom smislu reči, mi smo došli u glavni grad naše države da unovčimo jedan ček. Kada su arhitekte naše Republike potpisali Ustav i Objavu o nezavisnosti oni su zapravo potpisali priznanicu koju mi trebamo unovčiti, a to je ravnopravnost svih Amerikanaca. Ova priznanica sadrži obećanje da je svim ljudima - da svim, crncima jednako kao i belcima zagarantovano neotuđivo pravo na život, slobodu i sreću. 
Danas je jasno da Amerika nije odgovorila na ono što stoji u ovoj priznanici, bar što se tiče crnaca. Umesto da ispuni sveto obećanje, Amerika je crncima dala ček na kojem piše: "bez pokrića". Ali, mi ne želimo verovati da je ova banka pravednosti bankrotirala. Mi ne želimo verovati da nema dovoljno novca u velikim sefovima mogućnosti ove zemlje. 
Tako smo se ovde okupili da unovčimo ovaj ček, koji će nam dati pravo na zahtev bogatstva slobode i sigurnosti. Ovde smo došli i da bi Ameriku podsetili na neizbježno SADA. Sada je vreme u kojem niko sebi ne može dozovoliti "period u kojem bi se strasti trebale stišati" ili pokušati da sredstvima umirivanja uspori proces koji kreće korak po korak ka napred. Sada je vreme da obećanja demokratije postanu stvarnost. Sada je vreme da se izađe iz mračne doline rasne podele i da se krene svetlim putem pravednosti za sve rase. Sada je vreme da se naša nacija iz tapkanja rasističke podele izdigne i učvrsti u bratstvu svih rasa. Sada je vreme da se dozvoli da pravednost postane stvarnost za svu Božiju decu. Bilo bi užasno za ovu naciju, ako ne bi spoznala hitnost trenutnog položaja. Ovo vruće leto opravdanog nezadovoljstva crnaca neće doći kraju pre nego počne živuća jesen slobode i pravednosti.   
1963. nije kraj, nego početak. Ko se nada da su crnci sada zadovoljni, nakon što je puštena para, imaće loše osveštenje, kada nacija nastavi da se ponaša dalje kao i do sada.  
Neće biti ni mira ni odmora u Americi, dok crncima ne budu dostupna osnovna građanska prava. Oluje ustanka i dalje će uzdrmavati tvrđave naše nacije dok ne dođe svetli dan pravednosti. 
I to moram reći svom narodu, da stoji na pragu vrata koja vode u palatu pravde: dok pokušavamo da ostvarimo i dobijemo svoja prava, ne smemo nikako biti nepravedni ka drugima. 
Ne dozvolimo sebi da pijemo iz pehara gorčine i mržnje, da bismo utažili žeđ za slobodom. Našu borbu stalno moramo voditi na visokom nivou dostojanstva i discipline. Ne smemo dozvoliti da naš stvaralački protest potone u fizičkoj sili. Uvek iznova moramo se dizati u one izvrsne visine na kojima se fizičkoj sili možemo suprotstaviti snagom naše duše.  
Predivni novi borilački duh koji je obuhvatio sve crnce ne sme nas odvesti do tamo da na bilo koji način ne poštujemo belce. Jer mnoga naša bela braća - a to dokazuje i njihova prisutnost danas ovde - došli su do zaključka da je njihova budućnost neodvojivo povezana sa našom. Došli su do zaključka da se njihova sloboda ne može odvojiti od naše slobode. A ni mi ne možemo marširati sami.  
I kada marširamo, moramo se obavezati da ćemo i dalje nastaviti marširati. Ne možemo se okrenuti i vratiti. Postoje ljudi koji pitaju one koji za sebe zahtevaju građanska prava: "Kada ćete konačno biti zadovoljni?" Nikako ne možemo biti zadovoljni, dok god su crnci žrtve užasne brutalnosti policije. 
Nikako ne možemo biti zadovoljni, dok god naša umorna tela nakon dugog putovanja ne mogu naći smeštaja u motelima na selima ili u hotelima u gradovima. Nikako ne možemo biti zadovoljni, dok god se sloboda kretanja crnaca sastoji u tome da iz jednog malog getoa smeju preći u veći. 
Nikako ne možemo biti zadovoljni, dok god je našoj deci oduzeta sloboda i dostojanstvo natpisom na kojem stoji "Samo za belce". Nikako ne možemo biti zadovoljni, dok god crnac u Misisipiju nema pravo da bira, a crnac u New Yorku nema nikoga ko bi za njega glasao. Ne, nećemo biti zadovoljni, sve dok pravo ne prožubori kao voda, a pravednost ne zahuči kao jaka struja.
Ja dobro znam da su neki od vas ovamo došli zbog velike tuge. Neki od vas su došli direktno iz zatvorskih ćelija. Neki su došli iz oblasti u kojima zbog svog zahteva za slobodom i pravdenošću bivate predmetom policijskih istraga i brutalnosti. Vi ste predstavnici stvaralačke patnje. Radite to tako i dalje i verujete u to da je nezaslužena patnja ima kvalitet razrešenja. 
Idite natrag u Misisipi, idite natrag u Džordžiju, idite natrag u Luzijanu, idite natrag u geta velikih gradova na severu sa saznanjem da sadašnja situacija može biti promenjena. Ne dozvolite da padnemo u dolinu očajanja. 
Danas vam kažem, prijatelji moji, uprkos poteškoćama današnjice i sutrašnjice ja imam san. To je san koji je duboko ukorenjen u američkom snu. Imam san da će se jednoga dana ova nacija izdići i da će živeti po pravom kredu njenog postojanja: "Za nas je ova istina sama po sebi razumljiva: da su svi ljudi stvoreni jednaki".  
Imam san da će jednoga dana na crvenim brdima Džordžije sinovi prijašnjih robova i sinovi prijašnjih robovlasnika sedeti zajedno za istim bratskim stolom. 
Imam san da će jednog dana i sama država Misisipi, u kojoj vlada nepravednost i gde ona sa plamenom tlačenja živi svojim punim bićem, imam san da će se i ta država jednog dana pretvoriti u oazu slobode i pravednosti. Imam san da će moje četvero dece jednoga dana živeti u društvu u kojem se niko prema njima neće ponašati ovako ili onako zbog boje njihove kože, nego da će ih se tretirati onako kako to oni svojim karakterom zasluže. Imam danas jedan san... 
Imam san da će jednog dana Alabama sa zlokobnim rasistima, sa njenim guvernerom, sa čijih usana su silazile reči kao "intervencija" i "anuliranje rasne integracije"..., da će tačno tamo u Alabami jednoga dana mali crni dečaci i male crne devojčice pružiti ruke malim belim dečacima i devojčicama kao braći i sestrama. Imam san da će se jednoga dana uzdići sve doline, a svi bregovi i planine da će se smanjiti. Da će se bregovita mesta poravnati, a neravna izglačati. I dobrota Gospodara biće svima vidljiva i svako meso će je spoznati. 
To je naša nada. Sa ovim uverenjem vratiću se natrag na jug. 
Sa ovim uverenjem biću sposoban da od brega očajanja, načinim kamen nadanja. Sa ovim uverenjem mi ćemo biti sposobni da neskladnosti naše nacije pretvorimo u zvuke predivne simfonije. 
Sa ovim saznanjem bićemo sposobni da zajedno radimo, da se zajedno molimo, da se zajedno borimo, zajedno idemo u zatvor, zajedno ustajemo za slobodu, u saznanju da ćemo jednoga dana biti slobodni. A to će biti dan, kada sva Božija deca u ovoj zemlji ovoj pesmi budu mogla dati novo značenje: "Moja zemljo, o tebi, tebi zemljo slobode ja pevam. Zemljo, gde su moji očevi umirali, ponosu nacije, dopusti slobodi da siđe sa svih bregova." Ako Amerika treba da postane velika nacijaonda ovo mora biti istina. 
Tako dopusti slobodi da dođe sa silnih visina Nju Hampšira. Dopusti joj da dođe sa moćnih bregova Njujorka, dopusti slobodi da dođe iz Pensilvanije. Dopusti joj da dođe sa snegom pokrivenih Rocky Mountains iz Kolorada. Dopusti joj da dođe iz Kalifornije. Ali ne samo to, dopusti joj da dođe sa Džordžijas Stone Montain. Dopusti joj da dođe iz Tenesis Lookout Mountain. Dopusti joj da dođe sa svakog brežuljka Misisipija, dozvoli joj da dođe sa svake uzvisine. 
Kad joj dozvolimo da dođe, kad joj dozvolimo da prođe kroz svaki grad i gradić, tada ćemo ubrzati dolazak dana, na kojem će sva deca Božija - crni i beli ljudi, Jevreji i pagani, protestanti i katolici - jedni drugima pružiti ruke i moći pevati stare crnačke duhovne pjesme: "Konačno slobodan! Konačno slobodan! Veliki svemogući Bože, mi smo konačno slobodni!"
pesma
pesma
Sekretarica
Sekretarica

Broj poruka 3459

Datum upisa 26.05.2013

Nazad na vrh Ići dole

Nadahnuti govori Empty Re: Nadahnuti govori

Počalji od pesma Sre Sep 18, 2013 6:42 am

Majka Tereza
Govor na dodeli Nobelove nagrade za mir 
[10.12.1979. Oslo, Norveška]


(Skraćena verzija)

Hajde da svi zajedno zahvalimo Bogu za prekrasnu priliku u kojoj zajedno jedni sa drugima možemo podeliti i izraziti radost što širimo mir, radost, što jedni druge volimo, što volimo Njega, i što su najsiromašniji među siromašnima naša braća i sestre. Ovde smo se okupili da Bogu zahvalimo na poklonu mira. Svima sam Vam dala molitvu mira koju je Franc fon Asisi molio pre mnogo godina i pitam se da li je osećao istu potrebu kakvu je mi sada osećamo da molimo za mir. 
Pa pomolimo se zajedno: 

''Učini nas dostojnim, Gospodine, da služimo ljudima u celom svetu, koji žive i umiru u siromaštvu i gladi. Daj njima kroz naše ruke, njihov svakodnevni hleb, daj im mir i radost kroz našu ljubav punu razumevanja. Gospodine, učini me kurirom Tvog mira, da donesem ljubav tamo gde vlada mržnja; duh oprosta tamo gde vlada nepravda; jedinstvo tamo gde su ljudi nejedinstveni; nadu tamo gde postoji očajanje; svetlo na senu; radost gde je tuga. Gospodine, osiguraj da ja rađe tešim druge, nego što je meni potrebna uteha; da ja češće razumevam druge, nego što je potrebno razumeti mene; da ja volim, više nego je ljubav meni potrebna; jer zaboravljanjem samoga sebe, čovek se pronalazi; opraštanjem, biva njemu oprošteno; smrću, on se budi u večnom životu. Amen."  

Bog je svet voleo tako jako da mu je poklonio svoga Sina; i poklonio mu je blaženu Devicu Mariju, i ona je - u onom momentu u kojem joj je On dao život - požurila da Njemu da drugi. A šta je radila tamo? Ona je sve uradila za čin služenja. Ona je služila. Širila je radost, dok je volela druge. A Isus Hrist voli i tebe i mene, On je svoj život dao za nas. I kao da to još uvek za njega nije bilo dovoljno rekao je: "Volite onako kako sam ja voleo vas, onako kako vas sada volim!" A kako to mi moramo voleti? Voleti dok dajemo, jer On nam je dao svog Sina. On je dao svoj život za nas i nastavlja da nam daje; On nam daje sada i uvek, daje nama i drugima. Nije mu bilo dovoljno da umre za nas, hteo je da se mi volimo, da vidimo njega jedni u drugima. 
I da bi bio siguran da razumemo ono što treba da radimo, u času smrti On je rekao da će se nama suditi po onome što smo bili prema siromašnima, gladnima, golima i onima bez domovine. On je sam sebe učinio gladnim, golim i bez domovine, gladnim, ne hleba nego ljubavi, golim ne samo bez ijednog komada odeće, nego golim ljudskog dostojanstva, bez domovine, ne samo jer nije imao doma, nego jer je bio zaboravljen, ni od koga voljen i ni za koga vredan. I rekao je: "Ono što ste učinili i mom najmanjem bratu, to ste učinili i meni."   Tako da je za nas divno da postanemo sveti putem ove ljubavi. Svetost, naime, nije luksuz za samo mali broj nas, već jednostavna obaveza za nas sve. A ovom ljubavlju, ovom ljubavlju jednih prema drugima mi postižemo tu svetost. 

Pre nekoliko sedmica skupili su se neki siromašni. Hteli smo im obznaniti radosnu vest: "Bog nas voli, mi volimo Njega, vi ste jedni od nas, i vi ste stvoreni istom voljenom rukom Božijom kao i sva ostala bića, da biste voleli i bili voljeni." 

Naši siromašni su izuzetni ljudi i oni su vredni ljubavi. Oni ne trebaju naše sažaljenje, našu simpatiju oni trebaju našu ljubav koja ih razume. Oni trebaju naš respekt i žele da se prema njima odnosimo s ljubavlju i poštovanjem. I osećam da je najveće siromaštvo, to što mi ovo saznajemo, to što mi to naučimo razumevati, tek kada su naši ljudi već mrtvi.  
Nikada neću zaboraviti kako sam jednom pokupila čoveka na ulici. Bio je prekriven larvama. Njegovo lice bilo je jedino čisto na celom telu. Ja sam ga odnela u dom za umiruće, a on je rekao samo jednu rečenicu: "Živeo sam kao životinja na ulici, a sada ću umreti kao anđeo, voljen i zbrinut." I umro je prelepo. Otišao je kući, Bogu. Smrt nije ništa drugo do odlazak kući, Bogu. Osetila sam koliko ga je obradovala ova ljubav koju je priželjkivao, da za nekoga i on bude neko. 

Imam jedno uverenje koje bih rado podelila sa svima vama: Najveći uništač mira danas je krik nevinog, nerođenog deteta. Kad jedna majka može u svom krilu ubiti sopstveno dete, koji onda gori zločin još postoji od onoga da mi počnemo sami jedni druge da ubijamo? Čak i u Svetom spisu stoji: "Čak i kada bi majka mogla zaboraviti svoje dete, ja ga neću zaboraviti." Ali danas se ubijaju milioni nerođene dece, a mi na to ne kažemo ništa. U novinama čitamo ovo ili ono, ali niko ne govori o milionima malih koji su prihvaćeni sa jednakom ljubavlju kao vi i ja, sa Božijom ljubavlju. A mi ništa ne kažemo, ostajemo nemi.  
Za mene su nacije koje su legalizovale abortus najsiromašnije zemlje. Oni se plaše malih, oni se plaše nerođenih. I dete mora umreti, jer ga oni više ne žele - ne žele više ni jedno dete - i dete mora umreti. 
Ja vas ovde molim u ime malih: Spasite nerođeno dete, prepoznajte prisustvo Isusa u njemu! 
...
Pre nekog vremena pokupila sam jedno dete sa ulice, na čijem sam licu mogla videti da je gladno. Ne znam koliko dana to dete nije ništa jelo. Dala sam mu komad hleba i mali je jeo mrvicu po mrvicu. Rekla sam mu: "Pa jedi taj hleb!" Tada me dete pogledalo i reklo: "Strah me je da ga jedem, strah me je da ću kada dođe kraj opet biti gladan!" 
Veličina siromašnih je realnost. Jednog dana došao mi je jedan gospodin i rekao: "Tamo živi jedna Hindu-porodica sa osmero dece, koji već dugo vremena gladuju." Ja sam uzela rižu i odnela je tamo, njihove oči zasjale su od gladi. Dok sam još bila tamo majka im je podelila rižu i sa jednom polovicom izašla vani. Kada se vratila natrag, pitala sam je šta je to radila. A ona mi je odgovorila: "I oni su gladni". Znala je da su njihovi susedi, jedna muslimanska porodica, znala je da su i oni gladni. Ono što je mene najviše začudilo nije bila činjenica da je ona nešto dala svojim susedima, nego da je u svojoj patnji, ipak, znala da ima i dugih koji pate. Ona je imala hrabrosti da deli i da podeli ljubav. 
To je ono što ja želim od vas: Volite siromašne i ne okrećite im leđa, jer ako njima okrenete leđa, okrenuli ste ih i Isusu. On je sebe učinio gladnim, golim i bez domovine da bismo vi i ja imali priliku da Ga volimo. Gde je Bog? Kako ga možemo voleti? Nije dovoljno da se kaže: "Moj Bože ja te volim." Mi Boga volimo na ovome svetu ako se nečega odreknemo, ako nešto dajemo. Naravno, da ja šećer mogu pojesti sama, ali ga mogu i dati nekom drugom. Mogu ga dati odraslima, mogu ga dati deci. Ako celi svoj život u toku celog dana samo dajemo, onda ćemo biti iznenađeni onoga lepog dana kada ljudi budu sve međusobno delili i radovali se tome.
Tako, ja ću moliti za vas, da vi molitvu proširite dalje u svojim porodicama. Plod molitve biće da verujemo, da to činimo za Hrista. Kada zaista počnemo da verujemo, počećemo da volimo, najpre u našem sopstvenom domu, potom našeg suseda, a onda ljude u zemlji u kojoj živimo. Hajde da svi izgovorimo molitvu: "Bože daj nam snage da zaštitimo nerođeno dete." Jer dete je najveći Božiji poklon jednoj porodici, narodu i svetu. 

Bog vas blagoslovio!


Poslednji put izmenio pesma dana Sre Sep 18, 2013 6:48 am, izmenio ukupno 2 puta
pesma
pesma
Sekretarica
Sekretarica

Broj poruka 3459

Datum upisa 26.05.2013

Nazad na vrh Ići dole

Nadahnuti govori Empty Re: Nadahnuti govori

Počalji od pesma Sre Sep 18, 2013 6:46 am


Charlie Chaplin u svom filmu Veliki diktator drži govor koji u tri minute sažima većinu istine ljuskog života na Zemlji i stvarnosti u koju smo zarobljeni putem iluzije i laži. Govor nadahnjuje, daje nadu i podseća nas na ono ko mi stvarno jesmo te da je kraljevstvo božje u svakome od nas.
pesma
pesma
Sekretarica
Sekretarica

Broj poruka 3459

Datum upisa 26.05.2013

Nazad na vrh Ići dole

Nadahnuti govori Empty Re: Nadahnuti govori

Počalji od pesma Sre Sep 18, 2013 6:55 am


Genijalan govor osnivača kompanije Apple, Steve Jobsa, održan na Stenford Univerzitetu 2005. godine. Upečatljiv, inspirativan i veoma jasan govor o tome kako bi (mladi) ljudi trebalo da razmišljaju ukoliko žele da postignu uspeh. 
pesma
pesma
Sekretarica
Sekretarica

Broj poruka 3459

Datum upisa 26.05.2013

Nazad na vrh Ići dole

Nadahnuti govori Empty Re: Nadahnuti govori

Počalji od pesma Sre Sep 25, 2013 6:07 am

(odlomak iz Andriceve Besede prilikom primanja Nobelove nagrade)
Nadahnuti govori 220px-ivo_andric1922

''Na hiljadu raznih jezika, u najraznolicnijim uslovima zivota, iz veka u vek, od drevnih patrijarhalnih pricanja u kolibama, pored vatre, pa sve do dela modernih pripovedaca koja izlaze u ovom trenutku iz izdavackih kuca u velikim svetskim centrima, ispreda se prica o sudbini covekovoj koju bez kraja i prekida pricaju ljudi ljudima. Nacin i oblici toga pricanja menjaju se sa vremenom i prilikama, ali potreba za pricom i pricanjem ostaje, a prica tece dalje i pricanju kraja nema. Tako nam ponekad izgleda da covecanstvo od prvog bleska svesti, kroz vekove prica samo sebi, u milion varijanata, uporedo sa dahom svojih pluca i ritmom svoga bila, stalno istu pricu. A ta prica kao da zeli, poput pricanja legendarne Seherezade, da zavara krvnika, da odlozi neminovnost tragicnog udesa koji nam preti, i produzi iluziju zivota i trajanja.

Ili mozda pripovedac svojim delom treba da pomogne coveku da se nadje i snadje? Mozda je njegov poziv da govori u ime svih onih koji nisu umeli ili, oboreni pre vremena od zivota-krvnika, nisu stigli da se izraze? Ili to pripovedac mozda prica sam sebi svoju pricu, kao dete koje peva u mraku da bi zavaralo svoj strah? Ili je cilj toga pricanja da nam osvetli, bar malo, tamne puteve na koje nas cesto zivot baca, i da nam o tom zivotu, koji zivimo ali koji ne vidimo i ne razumemo uvek, kaze nesto vise nego sto mi, u svojoj slabosti, mozemo da saznamo i shvatimo; tako da cesto tek iz reci dobrog pripovedaca saznajemo sta smo ucinili, a sta propustili, sta bi trebalo ciniti, a sta ne. Mozda je u tim pricanjima, usmenim i pisanim, i sadrzana prava istorija covecanstva, i mozda bi se iz njih mogao bar naslutiti, ako ne saznati, smisao te istorije. I to bez obzira na to da li obradjuju proslost ili sadasnjost.
Nadahnuti govori 22742_andric3_origh2

Kada je rec o pripovedanju koje ima za predmet proslost, treba napomenuti da ima shvatanja prema kojima bi pisati o proslosti trebalo da znaci prenebregnuti sadasnjicu i donekle okrenuti ledja zivotu. Mislim da se pisci istorijskih pripovedaka i romana ne bi slozili sa tim i da bi pre bili skloni da priznaju da sami stvarno i ne znaju kako ni kada se prebacuju iz onog sto se zove sadasnjost u ono sto smatramo prosloscu, da s lakocom, kao u snu, prelaze pragove stoleca. Najposle, zar se u proslosti kao i u sadasnjosti ne suocavamo sa slicnim pojavama i sa istim problemima? Biti covek, rodjen bez svoga znanja i bez svoje volje, bacen u okean postojanja. Morati plivati. Postojati. Nositi identitet. Izdrzati atmosferski pritisak svega oko sebe, sve sudare, nepredvidljive i nepredvidjene postupke svoje i tudje, koji ponajcesce nisu po meri nasih snaga. A povrh svega, treba jos izdrzati i svoju misao o svemu tome. Ukratko: biti covek.

Tako, i s one strane crte koja proizvoljno deli proslost od sadasnjosti, pisac susrece tu istu covekovu sudbinu koju on mora uociti i sto bolje razumeti, poistovetiti se sa njom, i svojim dahom i svojom krvlju je grejati, dok ne postane zivo tkanje price koju on zeli da saopsti citaocima, i to sto lepse, sto jednostavnije, i sto ubedljivije.
Kako da se to postigne, kojim nacinom i kojim putevima? Jedni to postizu slobodnim i neogranicenim razmahom maste, drugi dugim i pazljivim proucavanjem istorijskih podataka i drustvenih pojava; jedni poniranjem u sustinu i smisao minulih epoha, a drugi sa kapricioznom i veselom lakocom, kao onaj plodni francuski romansijer koji je govorio: »Sta je istorija? Klin o koji ja vesam svoje romane«. Ukratko, moze postojati sto nacina i puteva kojima pisac dolazi do svoga dela, ali jedino sto je vazno i presudno, to je delo samo.

Pisac istorijskih romana mogao bi na svoje delo da stavi kao natpis i kao jedino objasnjenje svega i to svima i jednom zauvek, drevne reci: »Cogitavi dies antiljuos et annos aeternos in mente habui« (Razmisljao sam o drevnim danima i secao se godina vecnosti).
Pa i bez ikakvog natpisa, njegovo delo kao takvo govori to isto. Ali, na kraju krajeva, sve su to pitanja tehnike, metode, obicaja. Sve je to manje ili vise zanimljiva igra duha povodom jednog dela i oko njega. Nije uopste toliko vazno da li jedan pripovedac opisuje sadasnjost ili proslost, ili se smelo zalece u buducnost; ono sto je pri tom glavno, to je duh kojim je nadahnuta njegova prica, ona osnovna poruka koju ljudima kazuje njegovo delo. A o tome, naravno, nema i ne moze biti propisa ni pravila. Svak prica svoju pricu po svojoj unutarnjoj potrebi, po meri svojih nasledjenih ili stecenih sklonosti i shvatanja, i snazi svojih izrazajnih mogucnosti; svak snosi moralnu odgovornost za ono sto prica, i svakog treba pustiti da slobodno prica.
Ali dopusteno je, mislim, na kraju pozeleti da prica koju danasnji pripovedac prica ljudima svoga vremena, bez obzira na njen oblik i njenu temu, ne bude ni zatrovana mrznjom ni zaglusena grmljavinom ubilackog oruzja, nego sto je mogucno vise pokretana ljubavlju i vodjena sirinom i vedrinom slobodnog ljudskog duha. Jer, pripovedac i njegovo delo ne sluze nicemu ako na jedan ili na drugi nacin ne sluze coveku i covecnosti. To je ono sto je bitno. I to je ono sto sam smatrao za dobro da istaknem u ovom svom kratkom razmatranju koje cu, ako mi dopustite, zavrsiti kao sto sam i poceo: sa izrazom duboke i iskrene zahvalnosti.''
Ivo Andrić


pesma
pesma
Sekretarica
Sekretarica

Broj poruka 3459

Datum upisa 26.05.2013

Nazad na vrh Ići dole

Nadahnuti govori Empty Re: Nadahnuti govori

Počalji od Sponsored content


Sponsored content


Nazad na vrh Ići dole

Nazad na vrh

- Similar topics

 
Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu