Nesto posebno...sto Vas je dotaklo..

Naisla sam slucajno na ovaj tekst, na ovu poruku...Dirnula me...



Prvi put sam čula za nju još kada sam studirala u Sarajevu na prvoj godini akademije. Prijatelj mi je htio javiti je li netko od naših poznanika primljen na aka...demiju u Zagrebu, ali rekao mi je, upisala je Dolores Lambaša, lijepa je zanimljiva, voli pjevati, crnka. I ostali. Kada sam nakon nekoliko godina krenula snimati Zakon ljubavi, Dolores je već bila uveliko na televiziji, a ja sam se upoznala sa manje više svim kolegama, osim sa njom. Ušla je u sobu za make-up, u bordo dugoj haljini, vitka, prekrasna. Jedna od onih pojava za koje i žena mora priznati da je lijepa. Ovlaš smo se pogledale i htjela sam se upoznati, ali ništa od toga se nije dogodilo. Nastavila je gledati svoj odraz u ogledalu, popravljala olovkom puna crvena usta. Kada je završila izašla je i otišla dalje. Pomislila sam, šta je sad ovo. Ali nije na mene ostavila negativan dojam, kao diva koja se šminka i ne pozdravlja kolegice, nego naprotiv, kao diva koja to zalužuje. Negdje, u tom danu ili ne sjećam se točno u kojem, upoznale smo se, smijala se mojim glupostima, i ja njenim. Bila je jedna od onih osoba, ako uopće ima takvih kao ona, u čijem vam je društvu ugodno. Voljela sam raditi s njom. Kada smo otišle na ručak, ona je platila, kaže nema govora, tek si počela raditi. Kada je snimanje Zakona ljubavi naglo prekinuto, čule smo se tu i tamo. Njezin je privatni život punio novinske stupce a ona je to stoički podnosila. Kao da je radila nešto nezakonito, ljudi su je ogovarali i pričali o njoj. Kao da je bila sredstvo za ultimativnu zabavu drugima, koji su je pljujući izdizali svoje živote iznad njenog, i davali sebi to za pravo. Radovala sam se kada sam čula da ćemo opet snimati zajedno Ružu vjetrova. Na setu se šuškalo, dolazi Dolores, djevojke iz raznih sektora su mi prilazile i povjerljivim šapatom me pitale: „Kako je raditi s Dolores, kakva je“. Super je, odgovorila sam im, iako sam znala da ne postoje riječi koje bi je mogle opisati. Snažna vanjština iza koje se krije krhrka i osjetljiva srna, i opet ispod te srne, lavica . I opet sam voljela snimati s njom. Sada će svi pričati, bilo je nešto u njenom oku, znala je da se bliži kraj, to ne znam, ali znam da sam joj se pomalo čudila kako proživljava sve životne stvari iskreno i previše. I razumijem zašto se nisi htjela vratiti. Tvoja nesumnjivo predivna duša zaslužuje neko bolje mjesto, gdje te gledaju onakvom kakva jesi nasmijana i vesela srna. Ovdje, kao tvoja kolegica, znam šta si sve mogla ponuditi i znam koliko zaista vrijediš, a to je puno više od onoga što ti je ovdje bilo dopušteno. Počivaj u miru vatrena ljepotice, dobra dušo. Uvijek, uvijek ću te pamtiti i nositi u svojim mislima.

Marija Omaljev Grbic