Pesme..... Stihovi koje volimo...
5 posters
Najgori forum :: Kultura :: Književnost
Strana 1 od 2
Strana 1 od 2 • 1, 2
Pesme..... Stihovi koje volimo...
Anabel Li
U carstvu jednom pre mnogo leta
Tamo gde more sne svoje sni
Zivljase deva zanosom cveta,
Ime joj bese Anabel Li
Jedna joj misao u misli bdi:
Ljubavi nase svescu da zri.
Bila je dete,ja dete,davno,
Tamo gde more sne svoje sni,
Al voljasmo se mi nadljubavno,
Ja i premila Anabel Li.
Andjeli s neba zudjahu stravno
Da takva ljubav u njima vri.
I eto razlog,znate ga svi,
I kob ocajna,osveta glupa:
podunu vetar s oblaka zli,
Tamo gde more sne svoje sni,
Pokosi moju Anabel Li.
Viteza njenih povorka stupa;
U grob je dalek od mene skri
Gde more zalo romonom kupa
Al ljubav nasa bi nadljubavna,
Ta ljubav nastajna je javna,
Nikad se slicna ne desi,zbi
O,ni andjeli sa neba slavna
Demoni mracni dubina zli
Ne rastavise,gde more sni,
Mene od moje Anabel Li.
Mesec kad sine-dusu mi vine
Prebajnoj,vazda,Anabel Li.
Zvezde kad zrace-oci mi znace
Vazda,prebajne Anabel Li.
Noc plimom bije- duh kraj nje bdije
kraj groba njena,gde tiho spi-
Uz svirku vala,kraj romon zala
Gde more sinje sne svoje sni.
Edgar Alan Po
U carstvu jednom pre mnogo leta
Tamo gde more sne svoje sni
Zivljase deva zanosom cveta,
Ime joj bese Anabel Li
Jedna joj misao u misli bdi:
Ljubavi nase svescu da zri.
Bila je dete,ja dete,davno,
Tamo gde more sne svoje sni,
Al voljasmo se mi nadljubavno,
Ja i premila Anabel Li.
Andjeli s neba zudjahu stravno
Da takva ljubav u njima vri.
I eto razlog,znate ga svi,
I kob ocajna,osveta glupa:
podunu vetar s oblaka zli,
Tamo gde more sne svoje sni,
Pokosi moju Anabel Li.
Viteza njenih povorka stupa;
U grob je dalek od mene skri
Gde more zalo romonom kupa
Al ljubav nasa bi nadljubavna,
Ta ljubav nastajna je javna,
Nikad se slicna ne desi,zbi
O,ni andjeli sa neba slavna
Demoni mracni dubina zli
Ne rastavise,gde more sni,
Mene od moje Anabel Li.
Mesec kad sine-dusu mi vine
Prebajnoj,vazda,Anabel Li.
Zvezde kad zrace-oci mi znace
Vazda,prebajne Anabel Li.
Noc plimom bije- duh kraj nje bdije
kraj groba njena,gde tiho spi-
Uz svirku vala,kraj romon zala
Gde more sinje sne svoje sni.
Edgar Alan Po
pesma- Sekretarica
- 3459
26.05.2013
Re: Pesme..... Stihovi koje volimo...
NE ZNAM KOLIKO DUŠA IMAM- FRENANDO PESOA
Ne znam koliko duša imam.
Menjam se svakog trena.
Stalno me progone.
Nikad sebe nisam našao
niti sebi poverovao.
Dušu imam samo.
Ko dušu ima, mira nema.
Ko vidi, samo je ono što vidi.
Ko oseća, nije ono što je.
Držim se onoga što jesam i što vidim,
oni me vraćaju a ne ja sâm.
Svaki moj san i moja želja
je ona koja se rađa a moja nije.
Ja sam slika sebe samog.
Na sopstvenom putu služim,
različitom, nestalnom, usamljenom.
Ne znam osetiti gde sam.
Zbog toga, lud čitaću
svoje biće, kao stranice.
Ono što sledi, predviđeno nije
što je prošlo, zaboravljeno je,
beležim napomenu onoga što pročitah
ono što prosudih i osetih.
Čitam ponovo i kažem: ”Zar sam to bio ja?”
zašto sam to napisao, samo Bog zna.
pesma- Sekretarica
- 3459
26.05.2013
Re: Pesme..... Stihovi koje volimo...
Ljubav posle ljubavi
Doći će čas
kad ćeš, s ushićenjem,
pozdraviti sebe
na vlastitim vratima, u vlastitom ogledalu,
i jedno ćete drugom poželeti dobrodošlicu kroz osmeh,
i reći: sedi ovde, jedi.
Opet ćeš voleti neznanog koji je nekad bio ti.
Pruži vina. Pruži hleba. Vrati srce
njemu samom, neznancu koji te je voleo
čitavog života, koji je ostajao zanemaren
zbog drugih, koji te zna u dušu.
Skini s police ljubavna pisma,
fotografije, očajničke poruke,
strgni sopstveni odraz s ogledala.
Sedi. Pogosti se svojim životom.
Derek Volkot
Doći će čas
kad ćeš, s ushićenjem,
pozdraviti sebe
na vlastitim vratima, u vlastitom ogledalu,
i jedno ćete drugom poželeti dobrodošlicu kroz osmeh,
i reći: sedi ovde, jedi.
Opet ćeš voleti neznanog koji je nekad bio ti.
Pruži vina. Pruži hleba. Vrati srce
njemu samom, neznancu koji te je voleo
čitavog života, koji je ostajao zanemaren
zbog drugih, koji te zna u dušu.
Skini s police ljubavna pisma,
fotografije, očajničke poruke,
strgni sopstveni odraz s ogledala.
Sedi. Pogosti se svojim životom.
Derek Volkot
pesma- Sekretarica
- 3459
26.05.2013
Re: Pesme..... Stihovi koje volimo...
Pater Nostri
Oče naš na nebesi
Ostani gde jesi
A mi ćemo ostati na zemlji
Koja je nekad baš lepa
Sa tajnama Njujorka
Sa tajnama Pariza
Koje nisu ništa gore od tajni Svetog Trojstva
Sa onim malim kanalom Urk
Sa velikim Kineskim zidom
Sa rečicom Morle
Sa mentol bombonama
Sa Velikim ili Tihim okeanom
I sa ona dva bazena u Tiljerijama
Sa dobrom i nevaljalom decom
Sa drugih trista čuda
Koja su tu
Tek tako
Razbacana
Svakom nadohvat
Što se i sama nekad čude što su tolika čuda
Pa se prosto kriju
K'o gola lepotica što ne sme da se pokaže
Sa nepreglednim legijama
Nedaća sveta
Sa legionarima
Sa mučiteljima
Sa šefovima ovoga sveta
Sa šefovima i njihovim blefovima
Sa godišnjim dobima
Sa godinama
Sa divnim devojkama i matorim budalama
Sa sirotinjom koja je hrana topovima.
Žak Prever
Oče naš na nebesi
Ostani gde jesi
A mi ćemo ostati na zemlji
Koja je nekad baš lepa
Sa tajnama Njujorka
Sa tajnama Pariza
Koje nisu ništa gore od tajni Svetog Trojstva
Sa onim malim kanalom Urk
Sa velikim Kineskim zidom
Sa rečicom Morle
Sa mentol bombonama
Sa Velikim ili Tihim okeanom
I sa ona dva bazena u Tiljerijama
Sa dobrom i nevaljalom decom
Sa drugih trista čuda
Koja su tu
Tek tako
Razbacana
Svakom nadohvat
Što se i sama nekad čude što su tolika čuda
Pa se prosto kriju
K'o gola lepotica što ne sme da se pokaže
Sa nepreglednim legijama
Nedaća sveta
Sa legionarima
Sa mučiteljima
Sa šefovima ovoga sveta
Sa šefovima i njihovim blefovima
Sa godišnjim dobima
Sa godinama
Sa divnim devojkama i matorim budalama
Sa sirotinjom koja je hrana topovima.
Žak Prever
pesma- Sekretarica
- 3459
26.05.2013
Re: Pesme..... Stihovi koje volimo...
"Ne poznajem slobodu osim slobode
da budem zarobljen u nekome
čije ime ne mogu čuti bez uzbuđenja,
zbog koga zaboravljam sebe u tom jadnom postojanju,
za koga sam danju i noću ono što želi,
a moj duh i tijelo plove u njegovu duhu i tijelu,
kao izgubljeno drvlje što ga more diže ili topi,
slobodno, sa slobodom ljubavi,
jedinom slobodom koja me ushićuje,
jedinom slobodom za koju umirem.
Ti opravdavaš moje postojanje.
Da te ne poznajem, ne bih živio,
da umirem ne znajući za te, ne bih umro jer nisam ni živio."
Luis Cernuda
da budem zarobljen u nekome
čije ime ne mogu čuti bez uzbuđenja,
zbog koga zaboravljam sebe u tom jadnom postojanju,
za koga sam danju i noću ono što želi,
a moj duh i tijelo plove u njegovu duhu i tijelu,
kao izgubljeno drvlje što ga more diže ili topi,
slobodno, sa slobodom ljubavi,
jedinom slobodom koja me ushićuje,
jedinom slobodom za koju umirem.
Ti opravdavaš moje postojanje.
Da te ne poznajem, ne bih živio,
da umirem ne znajući za te, ne bih umro jer nisam ni živio."
Luis Cernuda
micikapicika- Član u razvoju
- 204
05.10.2013
Re: Pesme..... Stihovi koje volimo...
Ne bira se ljubav
Ne bira se ljubav
kao ni smrt.
Sve je u knjigama
duboko pod morem
zapisano.
Jezikom neznanim nama,
nebesnim pismenima.
Niti se odupreti možeš
niti preskočiti dan.
Kao što ne možeš
tuđi san usniti
niti okom drugim
videti.
Voleo bih da nisi ti
ona koju u ovom času
volim.
P.Zubac
pesma- Sekretarica
- 3459
26.05.2013
Re: Pesme..... Stihovi koje volimo...
Volim tvoje ruke za igračke
to telo koga skoro nema.
Žena je samo u mekoti mačke
što u tvome struku prede i drema.
Kako da nadjem reči detinje
da ti objasnim šta ljubav znači,
a da ne ranim to malo zverinje
usnu na kojoj se mrve kolači
O.Davičo
to telo koga skoro nema.
Žena je samo u mekoti mačke
što u tvome struku prede i drema.
Kako da nadjem reči detinje
da ti objasnim šta ljubav znači,
a da ne ranim to malo zverinje
usnu na kojoj se mrve kolači
O.Davičo
krtica- Otpali član
- 361
29.09.2013
Re: Pesme..... Stihovi koje volimo...
MORA
Šta to radiš, sine?
Sanjam, majko.
Sanjam, majko, kako pjevam,
a ti me pitaš, u mome snu:
šta to činiš, sinko?
O čemu, u snu, pjevaš, sine?
Pjevam, majko,
kako sam imao kuću.
A sad nemam kuće.
O tome pjevam, majko.
Kako sam, majko, imao glas,
i jezik svoj imao.
A sad ni glasa,
ni jezika nemam.
Glasom, koga nemam,
u jeziku, koga nemam,
o kući koju nemam,
ja pjevam pjesmu, majko.
Abdulah Sidran
Šta to radiš, sine?
Sanjam, majko.
Sanjam, majko, kako pjevam,
a ti me pitaš, u mome snu:
šta to činiš, sinko?
O čemu, u snu, pjevaš, sine?
Pjevam, majko,
kako sam imao kuću.
A sad nemam kuće.
O tome pjevam, majko.
Kako sam, majko, imao glas,
i jezik svoj imao.
A sad ni glasa,
ni jezika nemam.
Glasom, koga nemam,
u jeziku, koga nemam,
o kući koju nemam,
ja pjevam pjesmu, majko.
Abdulah Sidran
pesma- Sekretarica
- 3459
26.05.2013
Re: Pesme..... Stihovi koje volimo...
Draga,
Dajmo oči vodoskocima plavim
Da ih bacimo visoko u nebo.
Noću,
Proklijaće zvezde pod
Trepavicama. Ali nećemo reći
Ni jednom ogledalu koliko smo lepi.
Držaćemo se za ruke
I gledaćemo jedno u drugo slepi.
Branko Miljković
Dajmo oči vodoskocima plavim
Da ih bacimo visoko u nebo.
Noću,
Proklijaće zvezde pod
Trepavicama. Ali nećemo reći
Ni jednom ogledalu koliko smo lepi.
Držaćemo se za ruke
I gledaćemo jedno u drugo slepi.
Branko Miljković
Jovana- Najgori član
- 91
06.10.2013
Re: Pesme..... Stihovi koje volimo...
Kamena uspavanka
Uspavajte se gde ste zatečeni
Po svetu dobri, gorki, zaneseni,
Vi ruke po travi, vi usta u seni,
Vi zakrvavljeni i vi zaljubljeni
Zarastite u plav san kameni
Vi živi, vi sutra ubijeni,
Vi crne vode u beličastoj peni
I mostovi nad prazno izvijeni,
Zaustavi se biljko i ne veni:
Uspavajte se, ko kamen, neveni,
Uspavajte se tužni, umoreni,
Poslednja ptico: mom liku se okreni
Izgovori tiho ovo ime
I onda se u vazduhu skameni.
Stevan Raičković
Uspavajte se gde ste zatečeni
Po svetu dobri, gorki, zaneseni,
Vi ruke po travi, vi usta u seni,
Vi zakrvavljeni i vi zaljubljeni
Zarastite u plav san kameni
Vi živi, vi sutra ubijeni,
Vi crne vode u beličastoj peni
I mostovi nad prazno izvijeni,
Zaustavi se biljko i ne veni:
Uspavajte se, ko kamen, neveni,
Uspavajte se tužni, umoreni,
Poslednja ptico: mom liku se okreni
Izgovori tiho ovo ime
I onda se u vazduhu skameni.
Stevan Raičković
Jovana- Najgori član
- 91
06.10.2013
Re: Pesme..... Stihovi koje volimo...
LISBON REVISITED (1926)
Ništa me ni za šta ne vezuje.
Želim pedeset stvari u isto vreme.
Čeznem, moren nekom halapljivom žudnjom
Za nečim što ne znam šta je –
Konačno za beskonačnim...
Nemirno spavam i u burnim snovima živim
Kao neko ko nemirno spava i u polusnu sanja.
Zatvorili su mi sva vrata zamišljena i neophodna.
Spustili zavese na sve pretpostavke koje bih mogao videti na ulici,
U sokaku koji sam pronašao ne postoji broj koji su mi dali,
Probudio sam se u istom životu u kojem sam i zaspao.
Čak su i vojske i mojih snova pretrpele poraz.
Čak su i moji snovi osećali da su lažni dok sam ih snivao.
Dojadio mi je čak i onaj život za kojim samo žudim – čak i taj život...
Shvatam samo na mahove,
Pišem u predasima umora;
I neka dosada od dosade izbacuje me na morski žal.
Ne znam kakva sudbina il budućnost predstoji mojoj teskobi bez kormila;
Ne znam koja ostrva nemogućeg Ujga iščekuju moj brodolom;
Ni koje će mi književne palme udeliti bar jedan stih.
Ne, ne znam ni to, ni ma šta drugo, ni ništa...
I u dubini mog duha, gde sanjam minule snove,
Na krajnjim obroncima duše gde prebiram po sećanju bez cilja
(A prošlost je tek prirodna magla od lažnih suza),
Na drumovima i kozjim stazama dalekih šuma
Gde sam umislio da prebiva moje biće,
Beže, obezglavljeni, poslednji ostaci
Konačne zablude,
Vojske iz mojih snova, nepostojeće, a već poražene,
Moje buduće kohorte u Bogu rasejane.
Ponovo te vidim,
Grade mog detinjstva, zlokobno izgubljeni...
Tužni i radosni grade, ponovo u tebi sanjam...
Ja? Al da li sam ja onaj isti što je nekad živeo ovde,
I vratio se, iznova krenuo ovamo, da se vrati.
I nastavio ovamo da se vraća?
Ili smo svi mi oni nekadašnji Ja koji sam ovde bio (ili bili)
Samo niska živih bisera poređanih na nit sećanja,
Samo niz snova o meni koje neko van mene sanja?
Ponovo te vidim,
Srcem sve daljim i daljim, i dušom sve manje mojom.
Ponovo te vidim – lisabon i Težo i sve –,
Ja, zaludni prolaznik u tebi i u sebi,
Stranac ovde kao i na svakom mestu,
Slučajni gost u životu i u duši,
Utvara koja tumara u odajam sećanja,
Gde miševi cijuču i škripe natrule daske,
U ukletom zamku neumitnog postojanja...
Ponovo te vidim,
Senku što promiče kroz senke, i blesne
Ne tren nekom sablasnom svetlošću, nepoznatom,
I klizi u noć kao što se gubi za lađom trag
Na vodi koja se više ne čuje...
Ponovo te vidim,
Ali, avaj, sebe više ne vidim.
Razbilo se čarobno ogledalo sa mojim likom uvek istim,
I u svakoj zloslutnoj krhotini vidim samo delić sebe –
Samo delić sebe i delić tebe!
Fernando Pesoa
Ništa me ni za šta ne vezuje.
Želim pedeset stvari u isto vreme.
Čeznem, moren nekom halapljivom žudnjom
Za nečim što ne znam šta je –
Konačno za beskonačnim...
Nemirno spavam i u burnim snovima živim
Kao neko ko nemirno spava i u polusnu sanja.
Zatvorili su mi sva vrata zamišljena i neophodna.
Spustili zavese na sve pretpostavke koje bih mogao videti na ulici,
U sokaku koji sam pronašao ne postoji broj koji su mi dali,
Probudio sam se u istom životu u kojem sam i zaspao.
Čak su i vojske i mojih snova pretrpele poraz.
Čak su i moji snovi osećali da su lažni dok sam ih snivao.
Dojadio mi je čak i onaj život za kojim samo žudim – čak i taj život...
Shvatam samo na mahove,
Pišem u predasima umora;
I neka dosada od dosade izbacuje me na morski žal.
Ne znam kakva sudbina il budućnost predstoji mojoj teskobi bez kormila;
Ne znam koja ostrva nemogućeg Ujga iščekuju moj brodolom;
Ni koje će mi književne palme udeliti bar jedan stih.
Ne, ne znam ni to, ni ma šta drugo, ni ništa...
I u dubini mog duha, gde sanjam minule snove,
Na krajnjim obroncima duše gde prebiram po sećanju bez cilja
(A prošlost je tek prirodna magla od lažnih suza),
Na drumovima i kozjim stazama dalekih šuma
Gde sam umislio da prebiva moje biće,
Beže, obezglavljeni, poslednji ostaci
Konačne zablude,
Vojske iz mojih snova, nepostojeće, a već poražene,
Moje buduće kohorte u Bogu rasejane.
Ponovo te vidim,
Grade mog detinjstva, zlokobno izgubljeni...
Tužni i radosni grade, ponovo u tebi sanjam...
Ja? Al da li sam ja onaj isti što je nekad živeo ovde,
I vratio se, iznova krenuo ovamo, da se vrati.
I nastavio ovamo da se vraća?
Ili smo svi mi oni nekadašnji Ja koji sam ovde bio (ili bili)
Samo niska živih bisera poređanih na nit sećanja,
Samo niz snova o meni koje neko van mene sanja?
Ponovo te vidim,
Srcem sve daljim i daljim, i dušom sve manje mojom.
Ponovo te vidim – lisabon i Težo i sve –,
Ja, zaludni prolaznik u tebi i u sebi,
Stranac ovde kao i na svakom mestu,
Slučajni gost u životu i u duši,
Utvara koja tumara u odajam sećanja,
Gde miševi cijuču i škripe natrule daske,
U ukletom zamku neumitnog postojanja...
Ponovo te vidim,
Senku što promiče kroz senke, i blesne
Ne tren nekom sablasnom svetlošću, nepoznatom,
I klizi u noć kao što se gubi za lađom trag
Na vodi koja se više ne čuje...
Ponovo te vidim,
Ali, avaj, sebe više ne vidim.
Razbilo se čarobno ogledalo sa mojim likom uvek istim,
I u svakoj zloslutnoj krhotini vidim samo delić sebe –
Samo delić sebe i delić tebe!
Fernando Pesoa
pesma- Sekretarica
- 3459
26.05.2013
Re: Pesme..... Stihovi koje volimo...
Trag
Želim:
da posle snova
ne ostane trag moj na tvom telu.
Da poneseš od mene samo
tugu i svilu belu
i miris blag...
puteva zasutih lišćem svelim
sa jablanova.
Miloš Crnjanski
Želim:
da posle snova
ne ostane trag moj na tvom telu.
Da poneseš od mene samo
tugu i svilu belu
i miris blag...
puteva zasutih lišćem svelim
sa jablanova.
Miloš Crnjanski
Jovana- Najgori član
- 91
06.10.2013
Re: Pesme..... Stihovi koje volimo...
NE VOLIM TE ZATO ŠTO TE VOLIM
Ne volim te izuzev zato što te volim;
Od voljeti te do ne voljeti prelazim ,
Od čekanja do kada te ne čekam
Srce mi prelazi od studeni do plama.
Volim te samo zato što si ti ta koju volim;
Duboko te mrzim, i mrzeći te
Privijam se uz tebe, i mjera moje promjenljive ljubavi prema tebi
Je da te ne vidim već slijepo volim.
Mozda će januarsko svjetlo uništiti
Moje srce sa svojom okrutnom
Zrakom, kradući mi ključ ka potpunom smiraju.
U ovom dijelu priče sam ja onaj koji
Umire, jedini, i umrijeću od ljubavi zato što te volim,
Zato što te volim, Ljubavi, u plamenu i krvi.
Pablo Neruda
Ne volim te izuzev zato što te volim;
Od voljeti te do ne voljeti prelazim ,
Od čekanja do kada te ne čekam
Srce mi prelazi od studeni do plama.
Volim te samo zato što si ti ta koju volim;
Duboko te mrzim, i mrzeći te
Privijam se uz tebe, i mjera moje promjenljive ljubavi prema tebi
Je da te ne vidim već slijepo volim.
Mozda će januarsko svjetlo uništiti
Moje srce sa svojom okrutnom
Zrakom, kradući mi ključ ka potpunom smiraju.
U ovom dijelu priče sam ja onaj koji
Umire, jedini, i umrijeću od ljubavi zato što te volim,
Zato što te volim, Ljubavi, u plamenu i krvi.
Pablo Neruda
Jovana- Najgori član
- 91
06.10.2013
Re: Pesme..... Stihovi koje volimo...
Puškin - Voleo sam vas
Voleo sam Vas; i ljubav još, možda,
Nije ugasla sva u srcu mom;
No nek Vas ona sad ne brine više,
Ja neću da Vas rastužujem njom.
Voleo sam Vas nemo i bez nade,
S ljubomorom i strepnjom srca svog;
Voleo sam Vas iskreno i nežno,
Voleo Vas tako drugi, dao Bog.
micikapicika- Član u razvoju
- 204
05.10.2013
Re: Pesme..... Stihovi koje volimo...
Moderato Cantabile
Rijeka donosi jesen
dugo umire grad
i u nama toliko ljeta
mi smo siročad svijeta
Reci da li ćeš noćas
moći ostavit sve
svoju kuću
navike ljude
i poći a ne znati gdje
Neka svi mržnjom isprate nas
ali draga život čeka
sad je čas
čitav svijet
bit će tvoj novi dom
neka kažu avantura je to
Nikad žaliti nećeš
svoje stvari ime i grad
i u hladnoj sobi hotela
bit ćeš slobodna sad
Neka svi mržnjom isprate nas
ali draga život čeka
sad je čas
čitav svijet
bit će tvoj novi dom
neka kažu avantura je to
Duga očajna kiša
magla zastire grad
nekim putem
tijesno kroz jesen
nas će odnijeti vlak
Arsen Dedić
Rijeka donosi jesen
dugo umire grad
i u nama toliko ljeta
mi smo siročad svijeta
Reci da li ćeš noćas
moći ostavit sve
svoju kuću
navike ljude
i poći a ne znati gdje
Neka svi mržnjom isprate nas
ali draga život čeka
sad je čas
čitav svijet
bit će tvoj novi dom
neka kažu avantura je to
Nikad žaliti nećeš
svoje stvari ime i grad
i u hladnoj sobi hotela
bit ćeš slobodna sad
Neka svi mržnjom isprate nas
ali draga život čeka
sad je čas
čitav svijet
bit će tvoj novi dom
neka kažu avantura je to
Duga očajna kiša
magla zastire grad
nekim putem
tijesno kroz jesen
nas će odnijeti vlak
Arsen Dedić
micikapicika- Član u razvoju
- 204
05.10.2013
Re: Pesme..... Stihovi koje volimo...
Gledao sam te sinoć. U snu. Tužnu. Mrtvu.
U dvorani kobnoj, u idili cvijeća,
Na visokom odru, u agoniji svijeća,
Gotov da ti predam život kao žrtvu.
Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao
U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,
Sumnjajući da su tamne oči jasne
Odakle mi nekad bolji život sjao.
Sve baš, sve je mrtvo: oči, dah i ruke,
Sve što očajanjem htjedoh da oživim
U slijepoj stravi i u strasti muke,
U dvorani kobnoj, mislima u sivim.
Samo kosa tvoja još je bila živa,
Pa mi reče: Miruj! U smrti se sniva.
ANTUN GUSTAV MATOŠ
Jovana- Najgori član
- 91
06.10.2013
Re: Pesme..... Stihovi koje volimo...
Ljubomora
Tada je pevao dan u granama topola.
Setim se tebe i odmah mi grešna miso.
Jutrom reka, a ti ludo gola.
Pa mišljah: da je reka muško,
ja bih od bola vrisko.
I ja sam mogao ribe klati.
Nisam verovao grmu niti ženskoj jovi.
Ti si se mogla i mladom klenu dati.
Iz tvog su čela nicali beli rogovi.
Tada je pevao dan u granama topola.
Da bi te videla, trska je porasla za dva
kolenca.
Dolazile su zveri oba pola.
Iz tvojih grudi htela su poteći
dva bela studenca.
I ja sam samo mogao da padnem na kolena.
Bio sam snažni junac a ti mlada mati.
I gledao sam dva tvoja oka zamagljena
zbog kojih ključa krv i snaga ludo pati.
Tada je pevao dan u granama topola.
Tvoja sam bedra zvao sapima, igračice.
Osećao sam: iz mog čela rastu dva roga vola.
Kako da stignem noge takve trkačice.
Bio je to ludi galop od jutra do noći.
Povaljali smo trave i izranili žita.
I gledali smo se na svetlu, svojoj bledoći,
ja zdepast, debelog vrata, ti bela, tankovita.
I presta da peva dan u granama topola.
Čudno: rasle su šume sa korenjem nagore.
U vuka oči pune vučjeg bola.
U vodi ribe vode tajne razgovore.
I bila su dva neba, jedno je u reci.
I svaka je grana imala toplinu ruke.
Plovili su neki čudni, crni meseci
s usnama da ljube, s rukama za kurjake.
I presta da peva dan u granama topola.
Bi veče. Ti si ležala na paprati.
A ja sam bio mladić, slab, bez ona dva roga
vola.
I videh: ti bi se mogla i mladom kurjaku dati.
Da sam ti bičje reči riknuo, ti bi znala.
I nikad bliže nožu ne bi moja ruka.
Pobegoh, sa mnom su i debla posrtala.
Pratila su me dva grozna oka, tvoja ili tvog
vuka.
Branko V. Radičević
krtica- Otpali član
- 361
29.09.2013
Re: Pesme..... Stihovi koje volimo...
Mati čovjekova
Bolje da si rodila zimu crnu, o mati moja, nego mene.
Da si rodila medvjeda u brlogu, zmiju na logu.
I da si poljubila kamen, bolje nego lice moje,
vimenom da me je dojila zvjerka, bolje bi bilo nego žena.
I da si porodila pticu, o mati moja, bila bi mati.
Bila bi sretna, krilom bi ogrijala pticu.
Da si porodila drvo, drvo bi oživjelo na proljeće,
procvala bi lipa, zazelenio šaš od pjesme tvoje.
Do nogu bi ti počivalo janje, da si mati janjetu.
Da tepaš i da plačeš, razumjelo bi tebe milo blašče.
Ovako sam stojiš i sama dijeliš muk svoj s grobovima,
gorko je čovjek biti, dok nož se s čovjekom brati.
Vesna Parun
Poslednji izmenio pesma dana Ned Mar 30, 2014 9:39 pm, izmenjeno ukupno 1 puta
pesma- Sekretarica
- 3459
26.05.2013
Re: Pesme..... Stihovi koje volimo...
Ptica
Ptica koja leti tako nečujno
Plica crvena i topla kao krv
Ptica tako nežna ptica ismevač
Ptica koju odjednom obuzima strah
Ptica koja samu sebe udara
Ptica koja bi htela pobeći
Ptica usamljena i izbezumljena
Ptica koja bi htela živeti
Ptica koja bi htela pevati
Ptica koja bi htela vikati
Ptica crvena i topla kao krv
Ptica koja leti tako nečujno
Žak Prever
Ptica koja leti tako nečujno
Plica crvena i topla kao krv
Ptica tako nežna ptica ismevač
Ptica koju odjednom obuzima strah
Ptica koja samu sebe udara
Ptica koja bi htela pobeći
Ptica usamljena i izbezumljena
Ptica koja bi htela živeti
Ptica koja bi htela pevati
Ptica koja bi htela vikati
Ptica crvena i topla kao krv
Ptica koja leti tako nečujno
Žak Prever
pesma- Sekretarica
- 3459
26.05.2013
Re: Pesme..... Stihovi koje volimo...
Nije to nikakva bajka
Nije to nikakva bajka.
Neka bezazleni zato zapuše svoje uši i ćute.
Zavoleli smo se, ponešto pseći i svetački.
Zakovali se jedno u drugo klanfama zuba.
Imala je u oku električnu centralu,
a ja neke bandere sasvim crvene i žute.
Ispričali smo ramenima i rukama nešto
što u prevodu na disanje znači: Ljubav...
I detinjstvo je te noći otišlo iz njenih cipela.
Mahalo je šarenim kockama.
Knjigama punim slika, igračkama i snovima.
Otišli su konvejeri mašnica
i odleteli listići presovanog staniola.
Svet je najednom postao viši
za jednu neznatnu zvezdu, tamo negde nad glavama,
nad krošnjama i krovovima...
I samo malo dublji
za krišku naprslog bola.
Miroslav Antić
Nije to nikakva bajka.
Neka bezazleni zato zapuše svoje uši i ćute.
Zavoleli smo se, ponešto pseći i svetački.
Zakovali se jedno u drugo klanfama zuba.
Imala je u oku električnu centralu,
a ja neke bandere sasvim crvene i žute.
Ispričali smo ramenima i rukama nešto
što u prevodu na disanje znači: Ljubav...
I detinjstvo je te noći otišlo iz njenih cipela.
Mahalo je šarenim kockama.
Knjigama punim slika, igračkama i snovima.
Otišli su konvejeri mašnica
i odleteli listići presovanog staniola.
Svet je najednom postao viši
za jednu neznatnu zvezdu, tamo negde nad glavama,
nad krošnjama i krovovima...
I samo malo dublji
za krišku naprslog bola.
Miroslav Antić
pesma- Sekretarica
- 3459
26.05.2013
Re: Pesme..... Stihovi koje volimo...
Obećala si da ćeš biti večna
Obećala si jednom u detinjstvu
da ćeš biti večna,
otkle god se vraćali da ćemo te zateći,
kao senku ispod kućne strehe,
kao kućni prag.
Nije bilo nijedne naše plovidbe
da je nisi, kao ribarske žene,
presedela na pučini gledajući;
nije bilo bure ni brodoloma
da nismo posle njih
pored neba ugledali i tvoje lice.
Gde god bismo se probudili,
bila si u prozoru, ti i sunce;
bila si nam uvek na dohvatu ruke
kao voda,
uvek kao vazduh
prisutna i neophodna.
Obećala si nam da ćes biti večna,
kao sve što nas na svetu dočekuje
i ostaje posle nas.
I kada si umirala,
činilo se da se osećas krivom
što nas napuštaš.
Desanka Maksimović
micikapicika- Član u razvoju
- 204
05.10.2013
Re: Pesme..... Stihovi koje volimo...
NEĆU ŽIVETI UZALUD
Ako bar jednom srcu pomognem
da ne bude slomljeno,
Neću živeti uzalud.
Ako bar jednom životu olakšam patnje,
Ili ublažim jedan bol,
Ako vratim u gnezdo
Bar jednu ptičicu koja je ispala,
Neću živeti uzalud.
Emili Dikinson
micikapicika- Član u razvoju
- 204
05.10.2013
Strana 1 od 2 • 1, 2
Similar topics
» 40 fotografija iz prošlosti koje morate videti
» Koje kućne poslove ne volite da radite?
» Greške koje žene prave kada pokušavaju da smuvaju muškarca
» Koje kućne poslove ne volite da radite?
» Greške koje žene prave kada pokušavaju da smuvaju muškarca
Najgori forum :: Kultura :: Književnost
Strana 1 od 2
Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
|
|
Sre Okt 01, 2014 11:32 pm od ypsilon
» Agresivni osvajači, ili smerni stratezi?
Sre Okt 01, 2014 11:19 pm od pesma
» Parada jada
Sre Okt 01, 2014 5:19 am od ypsilon
» Fotografija dana
Sre Okt 01, 2014 3:18 am od pesma
» Nije lako biti žensko
Sre Okt 01, 2014 3:15 am od pesma
» Форумске свађе
Uto Maj 06, 2014 3:52 am od ypsilon
» Virtuelni roboti tinejdžerke otkrivaju pedofile
Čet Maj 01, 2014 12:17 am od ypsilon
» Iz Mire(Marković) sto đavola vire!
Sub Apr 26, 2014 6:37 am od ypsilon
» Kako pregurati do prvog u mesecu?
Sub Apr 26, 2014 4:31 am od pesma
» Da li se primate na reklame?
Ned Apr 13, 2014 1:35 am od ypsilon
» Gothic
Ned Apr 06, 2014 12:01 am od ypsilon
» Misao dana
Čet Apr 03, 2014 10:40 pm od pesma
» Mindža-njeno kraljevstvo ovozemljsko i ovonebesko...
Čet Apr 03, 2014 10:21 pm od ypsilon
» Crno beli svet
Čet Apr 03, 2014 7:01 am od micikapicika
» Ilustracije
Čet Apr 03, 2014 6:54 am od micikapicika